"Najveća škola mi je bila da gledam kako svoje scene snima Tihomir Stanić" Igor Jurinić, kao mladi Andrić, o seriji "Nobelovac" i kako je postao glumac

Serija “Nobelovac” osvojila je srca publike, a proteklog vikenda se u njoj prvi put pojavio i mladi Ivo Andrić. Našeg nobelovca u mladosti odigrao je zagrebački glumac Igor Jurinić. On je snimao tri ključne scene iz Andrićevog života – susret mladog Andrića i Ive Vojnovića u bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu, zatim susret Andrića i Krleže 1948. godine na Petom kongresu Komunističke partije Jugoslavije i susret mladog Andrića i mladog Crnjanskog u hotelu “Moskva” u Beogradu.

Mladi glumac je dobio ulogu na kastingu, a dotad nije poznavao Tihomira Stanića, koji je kreator ove priče i tumači Andrića u zrelim godinama.

– Seriju nismo snimali hronološki. Najveća mi je škola bila da gledam kako to radi Tihomir Stanić. Njegovi savetu su bili poetični – priznaje Jurinić.

Mladi glumac uglavnom je aktivan u pozorištu, a dosad je ostvario angažmane u belgijskom filmu “The Chapel” i dve hrvatske serije – “Crno-bijeli svijet” i “Metropolitanci”. Jurinić je diplomirao na Akademiji dramskih umetnosti u Zagrebu u junu ove godine, odbranivši završni rad pod nazivom “Muzika u dramskom pozorištu”.

– Baza mi je u Zagrebu. Trenutno sam slobodan umetnik. Najveći problem mi je u životu što nemam više vremena za posao. Probao sam sve u pozorištu, od avangarde do predstava za široke narodne mase – iskren je mladi umetnik.

Igor je tek pri kraju srednje škole odlučio da neće otići na studije muzike.

– Svirao sam udaraljke. Bio sam na korak od upisa na muzičku akademiju u Nemačkoj, ali onda se rodila potreba za nečim drugim. Došla mi je gluma. Muzika je najlepši mediji, ali mi je falilo što tu ne mogu ništa reći i dati još nešto. Kroz glumu i svoje telo koristim kao instrument – priznaje on.

Igor Jurinić objašnjava da u seriji “Nobelovac”, koja se emituje na RTS, pokušavaju da prikažu Andrića kao i svakog drugog mladog čoveka.

– Imamo tendenciju da neke poznate ljude dehumanizujemo, pa ja pokušavam da prikažem da je Andrić bio mlad čovek kao i svi drugi, da se borio sa istim teškoćama, da je imao iste nagone. Pokušavao sam da nađem čoveka u njemu – istakao je glumac.

Na kraju razgovora smo ga upitali koje mu je njegovo omiljeno delo:

– Ne mogu izdvojim jedno njegovo književno delo, ali mogu ljudsko. On je novac od Nobelove nagrade donirao biblioteci.